U Karlovcu se igralo radničko prvenstvo Hrvatske za 1980. godinu. Na redu je četvrto kolo. Crni sam protiv D., dvadesetdvogodišnjeg mladića. Obojica smo dosad sakupili po tri poena iz tri odigrana kola. Prema organizaciji takmičenja, igrač koji ima bijele figure donosi na partiju šah i sat. Tempo igranja je bio 96 minuta po igraču za 40 poteza s bonifikacijom od 15 minuta do kraja partije. Prvi sam došao i sjeo za naš stol. Kojih dvije do tri minute poslije normalnog početka kola dolazi moj protivnik s rekvizitima. Pruža mi ruku i predstavlja se:
– “Ja sam Boby Fischer !”
– “To ćemo vidjeti na kraju partije” – odgovorih mu s osmjehom.
U igri moj je protivnik došao do početne prednosti. Tlačio mi je “e” pješaka. Videći da ne ću moći obraniti tog pješaka, počeo sam razmišljati o drugim mogućnostima igre. Našao sam plan i prebacio pritisak svojih figura na damino krilo. Moj protivnik, umjesto da najprije parira moje prijetnje pa onda uzme pješaka koji bi ga čekao, izgubio je još dva do tri poteza na osvajanje istog. Sada je kasnio da organizira obranu na daminom krilu pa sam ja uskoro došao u nadmoćnu poziciju. Na kraju sam sve to preveo u dobivenu topovsku konačnicu u kojoj sam imao jednog topa i četiri pješaka a moj protivnik također jednog topa ali samo sa dva pješaka.
Bilo je jasno da sam ja dobiven. Tada mi se ukazala mogućnost da protivniku “poklonim” jednog pješaka ali tako da za svog topa i dva pješaka dobijem njegovog topa i jednog pješaka. Na ploči mom bi protivniku uz kralja ostao pješak na a2 i mogućnost da kraljem dođe na polje a1 dok bi meni ostali pješaci na a6 i b7 i kralj kojeg mogu dovesti do polja a3. Meni poznata pozicija iz jedne ranije moje partije sa Matoševićem koju sam bio dobio. Naizgled, takva pozicija slabijem obećava remi jer nakon što crni dovuče svoje pješake na a4 i b4 te povuče b3, ako će tada crni kralj biti na b1, partija je remi dok sa položajem na a1 gubi. Kad bijeli kralj može stići do polja b1 prije nego crni do a3, ako crnome niti jedan pješak nije na osnovnom redu, bijeli uz mogućnost korištenja “triangulacije” može osigurati remi. No, kad crni ima jednog pješaka na sedmom redu, bijelog ne spašava ni triangulacija jer nakon što crni dođe kraljem na a3, bijeli svog kralja mora dovesti do b1 ili a1. Sada bijeli jedino može kralja prebacivati sa a1 na b1 i natrag a crni, ako mu to treba, svog pješaka b7 može do b5 dovući u dva poteza a ne u jednom!
Računam da ću, kad pređemo na vrijeme “bonifikacije”, morati igrati brže i da sa topovima na ploči imam “šanse” eventualno previdjeti jednog pješaka i dati mogućnost bijelome da remizira. Pojednostavljenu pješačku završnicu znam dobiti i tu neću riskirati ništa. Zato ponudim svom protivniku izmjenu topa i po jednog pješaka uz “poklon” drugoga. D. se zamisli i nakon, valjda, petnaestminutnog računanja ozari mu se lice i prihvati izmjenu. Bio je siguran da je spasio partiju i uhvatio remi. Kad smo nastavili igru i nakon što sam svog a pješaka dovukao na a4, izračunao sam da moram izgubiti tempo i odigrati b7-b6, pa sam tako i odigrao. Razliku između b7-b6 i b7-b5 moj protivnik još nije uočio sve dok mu nisam odigrao b4-b3 a njegov je kralj tada bio na polju a1 koje gubi partiju!
Sad se bijeli zamislio i kad se uvjerio da mu je partija izgubljena, ustao se, primio ploču (koja je bila plastična) za rubove i naglo ju potegnuo u vis tako da je tih pet figura sa ploče razbacao po sali. Zatim je, bez ijedne riječi, krenuo prema izlazu iz sale. Igrači okolo su primijetili ovaj neuobičajeni i nekulturni “potez” mog protivnika i na trenutak pogledali prema našem stolu. D., kad je već bio pred izlazom iz dvorane, se dosjeti da je to bio njegov šah i da je na stolu ostavio i svoj sat pa se vratio. Po podu je tražio i skupljao figure koje je razbacao netom ranije a ja sam pozvao suca da registrira događaj. I, koliko god da je i Boby Fischer bio pomalo osebujan u svom ponašanju, D. ga nije uspio kopirati ne samo u igri nego ni u ponašanju !!!