Prijavljujem igrače svog kluba na tradicionalnom memorijalnom turniru u Donjoj Rasjeklini. Turnir je posvećen do maćem mladiću, nogometašu i šahisti, koji je stradao pod kotačima kamiona. Prijavljujem kadete, do 11 godina, kadete do 15 godina i sebe za grupu kadeta mlađih od sto godina. A onda mi gospođa Mirjana veli da to ne može pa me zapisala u seniore. Kao da mi ne vjeruje da sam mlađi od sto godina ! A vjerujte mi, koliko god vam to bilo teško, ja sam zbilja mlađi od sto godina !
I počeo je turnir. Lijepo pobjeđujem u prva dva kola a onda se u trećem namjerih na Zvonka, još jednog kadeta mlađeg od sto godina. “Još ću te po šibice poslat” – govori mi Zvonko jer je on stariji od mene cijelih šest godina ! Eto, vidite da ima i starijih od mene ! I igram ja sa prijateljem Zvonkom a on mene nalema – sebi upiše poen ! Nas dvojica nikad ne remiziramo a uvijek se prijateljski pozdravljamo i poslije partije onaj tko izgubi, prvi pruža ruku protivniku pa govori: -“Čestitam ti !” Jest da sam ja taj koji češće čestita iako u konačnom plasmanu zadnjih godina on češće gleda moja leđa. Nekad je i ovo bilo obrnuto.
Produžavam turnir i dođoh do 4,5 poena iz šest kola. U sedmom kolu trebam igrati sa gospodinom Bukvom. To je jak, čak što više i vrlo jak igrač ! Već kad se rukuje, stisne ti šaku da je poslije jedva otvaraš da njome premještaš figure. Na ovom turniru igrači su trebali donijeti i šahove i satove. Došlo je da sa gospodinom Bukvom igram na jednoj drvenoj ploči debeloj jedan i po centimetar. I figure su drvene, ručni rad nekog stolara. A šah je vremešan i ispod figura je tek na rijetko kojoj ostalo još nešto posve izlizanog filca. Počinjemo igrati. A gospodin Bukva je partiju počeo igrati toliko snažno da sam ja najprije pomislio da to negdje prolazi ergela konja preko kamenite kaldrme ! Dobro, nije baš cijela ergela ali bar jedan potkovani konj preko kamenite kaldrme.
Onda si premišljam: -“dobro pa nigdje u blizini nisam vidio kaldrmu, svugdje je asfalt!” Tak tada shvatih da je to zvuk jake igra gospodina Bukve pa kad on figurom dotakne polje na koje ju stavlja – e to zveči kao da potkovano konjsko kopito ide preko kaldrme ! Stvarno, izuzetno jaka igra ! Ali, ta se jaka igra ne završava samo stavljanjem figure na ploču jer iza poteza slijedi još i dodirivanje šahovskog sata. A ono izgleda kao da medvjed svojom šapom hoće na satu da probije onu opnu drveta i kore koja mu sakriva pčelinje saće sa medom. Pa si mislim: “A bili gospodin Bukva tako jako igrao i da je to njegov sat ?” Jer gospodin Bukva nije došao sa svojim satom, to mu nije običaj, pa uvijek igra sa tuđim satovima. Još si mislim, hoće li ovaj sat od mog kluba na kome sada igramo, izdržati ovu partiju do kraja ? Srećom za sat što ne će na njemu gospodin Bukva odigrati cijeli turnir već samo ovu jednu partiju. Skoro pa kao čudom, sat je izdržao ovu partiju ! A gospodin Bukva uvijek igra ovako jako samo što inače igra na pločama od malo deblje plastike pa onda nema konjskog galopa po kaldrmi ali satovi ….
I onda se prisjetih kako je jedan kolega tamo, šezdesetih godina, da zaštiti svoj “Garde” šahovski sat od igrača koji jako igraju šah, oko tipke za zaustavljanje jednog a pokretanje drugog sata montirao šuplje gumene valjke toliko visoke da udarac medveđe šape po tipki istu nije mogao dovoljno pritisnuti da se dobije željeni efekt zaustavljanje jednog sata uz pokretanje drugog. Ovaj si sat morao pritiskati jednim prstom, kažiprstom, da bi ovu tipku mogao utisnuti koliko treba ako ti je prst ušao u montirani šuplji valjak. Sjećam se i da je Konjoslav Lovčević šezdesetih godina u “Šahovskom Glasniku” napisao kratku crticu u kojoj je rekao da “Šahovski savez Hrvatske čuva muzejski primjerak šahovskog sata kojeg je jedan naš poznati….majstor raznio svojom jakom igrom !” Posvećeni znaju tko je koristio pseudonim Konjoslav Lovčević za svoje kraće šahovske kozerije. A pred koju godinu čuh da postoje neki američki elektronski šahovski satovi koji imaju metalnu konusno izdignutu tipku, praktično metalni šiljak, za zaustavljanje jednog i pokretanje drugog sata. Pa onda neka jaki igrači svojom (medveđom) ša(p)(k)om udaraju po satu da zaustave svoj i pokrenu protivnikov sat ! Čuo sam da taj šahovski sat podiže kulturni nivo ponašanja jakih igrača ! A, vele, kulturi ne treba podučavati samo mlade, kadete i juniore, već to drugi puta treba raditi i nad četrdeset pa i pedeset i šezdeset godišnjacima ! Kako ono kaže jeda ruska poslovica: “Tko je u mladosti budala, u starosti se usavršava!”. A slično je i sa grubijanima.
Začudo, ova jaka igra gospodina Bukve ne upisuje puno poena. Sad, kad prvi puta naleti na mlađeg igrača, to ovoga još i uspije zastrašiti ali iskusniji igrači se ne daju impresionirati tako jakom igrom. Eto, ja Bukvu vodim deset prema nula ! Dobro, možda i nismo odigrali deset partija, možda smo ih odigrali osam. Ili dvanaest. Ali naš je rezultat osam nula za mene ako smo ih odigrali samo osam ili dvanaest nula ako smo ih odigrali dvanaest ! I ovdje u sedmom kolu, dugo je gospodin Bukva držao ravnotežu, razmijenio je hrpu figura pa mi nudio remi. A ja računam kako s remijem protiv jednih igrača dobijam pola poena a protiv drugih igrača gubim po pola poena ! S gospodinom Bukvom sam ih gubio pa ja odbijem remi, pokušavam malo zakomplicirati igru i pritom izgubih dva pješaka i dođoh u objektivno izgubljenu poziciju. No, ja sam još uvijek računao na svoju pobjedu i na kraju gospodinu Bukvi prodam štos pa i ovaj puta poen upisah sebi. Cijeli a ne pola !
Za to vrijeme jednom kadetu iz mog kluba koji je upravo taj dan slavio jedanaesti rođendan, slučajnim udarcem izbili su mu sat iz ruke. Sat je pao na pod i pri tom se doslovno prepolovio ! Dječak mi onako ustrašen dolazi i objašnjava kako se to dogodilo. Ali, ja sam inženjer i dobro znam da se ne može reći kako je ova plastika na satu u ovom trenutku posve pukla. Da ona nije pamtila ranije udarce koji nisu morali biti samo od padanja na pod već i te kako i od jake igre kako otprilike jako igra gospodin Bukva pa je sada pukao samo onaj zadnji sloj a napuklina je već bila i ranije. Žao mi je da je klub koji i inače kuburi sa sredstvima, ostao bez jednog sata ali, opet, ne mogu sada kriviti dijete za sumu krivica koja se nakupila na ovom satu !
Zbilja, trebali bi nam oni američki satovi sa metalnim konusom (šiljkom) na tipki pa bi se onda šah igrao doduše, malo slabije ali i kulturnije !!!