9. svibnja 2023., nakon duže bolesti, preminuo je naš dugogodišnji član Zvonimir (Zvonko) Verić.
Zvonko je rođen u Lipovljanima, 30. rujna 1944. godine, gdje provodi teško djetinjstvo. Otac i djed su u Drugom svjetskom ratu bili domobranski oficiri, pa cijela obitelj odlazi u zbijeg i dolazi do Bleiburga. Zvonko još nije imao ni godinu dana kad se u križnom putu vraća kući. Djed mu je strijeljan u Donjem Daruvaru jedan dan prije proglašenja amnestije, a otac osuđen na robiju s koje je pušten poslije tri godine.
Zvonko poslije srednje škole upisuje strojarski fakultet i poslije završetka dvogodišnjeg studija postaje "pogonski inženjer". Zapošljava se u "Prvomajskoj" i stoji i "dušom i tijelom" uz svoju tvornicu, pa se uključuje i u tvornički šahovski klub. Tvornica postaje mjesto za grabež i pljačku prilikom "pretvorbe" – jasno, manji broj ljudi odnosi sve što se moglo odnijeti. Ostali ostaju bez posla pa "kud koji, mili moji". Zvonko radi malo ovdje, malo ondje. Sad je "zaštitar", sad je … što god je trebalo. Jedva dočekuje penziju. Srećom, u Daruvaru ima obiteljsko nasljeđe, lijep vinograd i voćnjak s klijeti koja je praktički kuća za stanovanje. I Zvonko se sada posvećuje održavanju svog vinograda i voćnjaka. Radoholičar, uvijek radi.
Poslije propasti ŠK "Prvomajska" Zvonko igra u drugim klubovima, pa dolazi kod nas u ŠK "Ericsson Nikola Tesla" 2007. godine. Najprije igra u našoj drugoj seniorskoj ekipi koja je nastupala pod imenom "Nikola Tesla". Od 2015. godine volonterski radi i u šahovskoj školi u klubu zajedno s voditeljem škole Zdravkom Margitić (s "naprednijim" kadetima također volonterski radi VM Juraj Nikolac u izdvojenoj grupi!). Tako smo u školi polaznike podijelili u dvije skupine, pa je s jednom skupinom radio Zvonko, a s jednom Zdravko Margitić. Zvonko obično radi s mlađim polaznicima, odnosno sa slabijim šahistima, ali nekad se mijenja s Zdravkom Margitićem, pogotovo kad jačima treba sparing partner. U šahovskoj školi Zvonko je s djecom radio sve do jeseni 2019. godine, kada, zbog pandemije koronavirusa, škola prekida s radom - u dvorani koju smo koristili nismo mogli strogo primjenjivati protuepidemiološke mjere.
S kakvim je žarom Zvonko radio u šahovskoj školi najbolje ocrtava slijedeće: Zvonko je tada većinom živio u Daruvaru, pa je i boravak prebacio u Daruvar. Time je koristio "pomoć" grada Daruvara od kojeg je dobivao besplatnu godišnju kartu za vlak na relaciji Daruvar - Zagreb. U klubu smo šahovske škole imali utorkom od 16:30 sati i srijedom od 18:00 sati. Zvonko bi u utorak ujutro sjedao na vlak u Daruvaru da dođe na šahovsku školu i bio bi u Zagrebu do četvrtka ujutro kad bi se vraćao u Daruvar! Djeca koju je Zvonko podučavao šahu voljela su Zvonka.
Posljednji ispraćaj Zvonka održao se 12. svibnja, u maloj dvorani zagrebačkog krematorija.
Zvonko će nedostajati. Iskrena sućut obitelji, prijateljima i šahovskim kolegama. Počivao u miru.
