Pustit ćeš mi partiju

   Na „OPENU VELIKA GORICA 2004“ nisam igrao najbolje pa sam iz osam kola skupio četiri poena. Subota je navečer i čekam da izađu parovi za deveto, posljednje kolo. Kad su isti bili  izvješeni, vidim da ću kao crni igrati protiv G. On je također čekao parove i kad je vido da igra samnom, odmah će, „na sav glas“, ne libeći se ničega:

- „Sutra ćeš mi pustiti partiju !“  Ton izgovorenog je zvučao kao zahtjev !

   Poznavajući G. već više od četrdeset godina uopće se nisam začudio.

- „U životu nisam nikad nikome pustio partiju pa je, bogami, neću ni tebi !“ odgovorih mu.
- „Ej čovječe, ja imam šanse osvojiti specijalnu nagradu za najbolje plasiranog domaćeg igrača. Kad pare leže tu pokraj nas, zašto ih ne bismo uzeli ?“  uporan je G.
- „Ne dolazi u obzir „ odrežem mu i odoh.

   Sutradan se kolo igralo od deset sati ujutro. Taman sam izašao iz kupaone kad mi, negdje oko osam ujutro, zazvoni telefon. Javim se.

- „Alo. „
- „Čuj, jesi ti mene dobro razumio“, bez ni prethodnog „dobro jutro“ ni ičega drugog, G. odmah „tuče u glavu“.
- „Jesam“, odgovorim mu uz osmjeh i u licu, što on nije mogao vidjeti i u glasu, što je mogao osjetiti.
- „Nisam ja tebe tražio da mi daš badava, platit ću ti, podijelit ćemo nagradu“, uporan je G.
- „Ne dolazi u obzir“, rekoh mu i poklopim slušalicu.

   G. je igrao sa bijelim figurama pa su šah i sat bili njegovi. Poslije otvaranja on je stekao nadmoćniju poziciju ali se, zbog njegove nedovoljno aktivne igre, ta prednost počela „topiti“ i na kraju sam ja preuzeo inicijativu.

   Ja od djetinjstva vučem neke nervne tikove,  kao vrst kronične bolesti. Najčešće to je, u situacijama kad sam umoran ili koncentriran na nešto, da iz grla ispuštam veoma tihi zvuk poput „mm“. Učestanost toga je negdje oko jedan ili dva „mumljaja“ u dvije do tri minute. Takve „mumljaje“ ispuštam i kad igram šah ako se jače koncentriram i zamislim nad pozicijom. To je „jače od mene“ i ja to ne mogu zaustaviti. U djetinjstvu me zbog tih tikova mati vodila kod pedijatara dok joj jedan nije rekao da se treba s time pomiriti i na te tikove ne obraćati pažnju. Moje šahovske protivnike, koji su „dobro stajali“, to nije nikad smetalo ! Kad je prednost bila na mojoj strani, ponekad, ali rijetko, ponetko bi mi i stavio poneku primjedbu. To bi, obično, učinili ljudi koji su i sami nervozniji, ponetko bi to napravio „uviđavno“, ponetko manje uviđavno ali još nitko ovako, kako je to sada napravio G.

-  „Što rokćeš kao svinja !“ izdere se iznenada G. na svu salu.

   Nisam reagirao jer nešto objašnjavati ili dokazivati G.-u stvarno nema smisla. Na kraju, kad sam poslije žrtve kvalitete zaprijetio promocijom jednog od dva pješaka u damu i što G. nije mogao spriječiti, on svoju desnu ruku postavi na lijevi kraj stola, poravna je u visini figura na ploči i onda brzim pokretom ruke u desno razbaca sve figure sa ploče po sali. Neke od tih firuga su i pogodile igrače za susjednim stolovima. Ustane se i bez ijedne riječi ode prema izlazu iz sale. Suca nisam trebao zvati jer je on i sam vidio sve pa je odmah došao do stola. Uto se i G. dosjetio da je to bio njegov šah pa se vrati skupljati razbacane figure po sali. Sudac ga je prisilio da potpiše formulare.